Monolog Tata! Tata! Urghhhh! Ćale, pobogu! Šta je sad bilo, svetlosti moja?! Nisi na bini, Ćale! Pa? Šta urličeš tu?! Jaooo! Zar niste do sada ukapirale očevu deformaciju? Ma, daj, Ćale, ne zezaj! Urgghhhh! U, Ta Ta! Hej, Ćale! Daj neki dinar! Šta je sad bilo? Zašto, lepote moje? Kako zašto? Zar si zaboravio? Energije moje, na šta konkretno mislite? Slušaj, matori ćelavcu! Ne zafrkavaj kćeri tvoje! Vidi sad i ovu! Tri protiv jednog! Lepo! Haha Tata! Ovaj, Ćale! Plešemo danas! Naravno da plešemo, moje vi, sve tri! Znate da vaš matori sa vašom kevom pleše svakog dana, doduše, ako je ona raspoložene tada! More! Videćeš ti kada ostanemo sami! Jaooo! Ćale, ne davi gugutke! Maturski! Aaaa! Urgghhhh! Nisam bio, lutke moje Šta? Pa, ovako, beše to 1995, kao novi dinar i to. I, sad, moja škola kaže nema proslave! Zamislite vi to! Bramiloviću! O čemu ti trabunjaš! Koga briga za 1995! Živimo sada! Daj kćerima neki dinar i ne žvaći gluposti tu! Dobro, be, draga, ulagani malo! Nemoj sad da počnem mo...